PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

Dragana Korica: Zelena gradnja nema alternativu

  • Objavljeno:
  • 4.1.2019

Iako je pojam zelene gradnje sve prisutniji u stručnoj, ali i najširoj javnosti, postoji mnogo nedoumica o tome šta sve ovaj pojam obuhvata i podrazumeva. Savet zelene gradnje Srbije stoga već godinama radi na promociji zelene gradnje, na edukaciji građana, struke, donosioca odluka, ali i investotora, suštinski na onome što bi morao da bude cilj svakog društva, a to je održivost.

 

Da bismo rešili mnoge zablude i precizirali koje sve aspekte obuhvata zelena gradnja, ali i odgovorili na pitanje da li se ona zaista isplati i dokle je Srbija do sada došla po ovom pitanju, razgovarali smo sa Draganom Koricom, izvršnom direktorkom Saveta zelene gradnje Srbije.

 

Sve češće možemo da čujemo pojam "zelena gradnja", ali je generalno utisak da većina nije sigurna šta to tačno znači i da još uvek postoji dosta nedoumica u vezi sa tim. Kako biste pojasnili razliku između onoga što kolokvijalno nazivamo "tradicionalna gradnja" i "zelena gradnja"?

 

To nepoznavanje razlika, može se reći je upravo i razlog postojanja Saveta zelene gradnje Srbije. Mi svojim radom, svojom delatnošću i aktivnostima koje organizujemo kroz okrugle stolove, panele i konferencije pokušavamo da stručnu, ali i širu javnost, upoznamo sa standardima zelene gradnje i usmerimo građane i investitore da se opredeljuju za takav vid gradnje od planiranja, preko projektovanja, do izvođenja, da bismo dobili zelene zgrade koje su naša budućnost.

Tradicionalnu gradnju, u smislu načina na koji sada gradimo, pre svega karakteriše kratkoročno planiranje. Razmišlja se o tome koji je materijal potreban za izgradnju, vodi se računa o estetici, ali i da objekat ima energetsku klasu jer nas zakon obavezuje da to ispunimo. Investitoru je bitno da završi objekat i da na tome zaradi. Upotrebiće možda neki ekskluzivan materijal ako ima atraktivnu lokaciju i bogatog kupca, uvek sa ciljem da se nekretnina što pre proda i na tome se završi ceo proces. S druge strane, imamo kupca koji prvenstveno gleda lokaciju i cenu. Poznato je da je na našem tržištu cena prvi parametar za svakoga ko ima slabije materijalne mogućnosti, a lokacija za one koji imaju bolji finansijski potencijale. Međutim, u oba slučaja ne gleda se dalje i ne razmišlja dugoročno, odnosno ne uzimaju se svi relevantni parametri koji ukazuju na ukupnu vrednost nekretnine.

 

Nasuprot takvog pristupa, zelena gradnja podrazumeva dugoročno planiranje. Kada bi, primera radi, naši investitori zadržali objekat koji su izgradili da bi ga izdavali, razmišljali bi o tome gde sve mogu da uštede jer ušteda nije samo ona koja se može ostvariti u startnom ulaganju, mnogo je veća ona koja se ostvaruje u periodu ekspolatacije kada je u pitanju zelena zgrada. Iz tih razloga razmišljali bi dugoročno i tek tada bi bili veoma voljni da implementiraju standarde zelene gradnje, jer s njima idu zagarantovani benefiti. Ako bismo običnog građanina uspeli da edukujemo po istom pitanju planiranja na duže staze, a na tome konstantno radimo, mi bismo mu ukazali da nije cilj samo kupiti nekretninu po što povoljnijoj ceni, nego razmisliti o tome koji je način zagrevanja iste, koji je energetski razred, da li je prostor okrenut na jug ili na sever, da li ima obnovljive izvore energije, da li je dovoljno osvetljen, da li je… sve ono što podrazumeva zelenu gradnju. Ako pitate zašto, zato što je  npr. energent najskuplja stavka u održavanju, a vi biste imali besplatan sa obnovljivim izvorom (samo ekonomski uticaj na vaš novčanik, a gde je smanjenje emisije CO2 što je jedan od ključnih razloga potrebe za zelenom gradnjom); zato što tri sata osunčanosti prostora ubija sve bakterije u njemu i obezbeđuje Vam zdravlje; zato što nisko zimsko sunce dodatno greje prostor, pa možete smanjiti zagrevanje i time štedeti, i još mnogo toga.

 

 

Suština zelene gradnje jeste da se gleda čitav životni ciklus objekta (LCA). Od planiranja, preko izvođenja i kasnije korišćenja (održavanje i upravljanje), pa sve do krajnjeg momenta njegovog rušenja iz kojeg se takođe mogu izvući benefiti. O važnosti ovakvog pristup bi više mogao da izloži jedan od članova SrbGBC, kompanija koja se bavi održavanjem i upravljanjem objektima, kao i njihovom sertifikacijom.

 

Koje su najčešće zablude o zelenoj gradnji?

 

Kada imamo neku prezentaciju u vezi sa zelenom gradnjom obično prikažemo slajd sa dve zgrade. Jednom koja izgleda zeleno jer kod nas ljudi najčešće vezuju zelenu gradnju isključivo s pojavom zelenila i bilja, bilo na fasadi ili na krovu, i drugom zgradom koja je sva u staklu, nema ničega zelenog na njoj. Tada sledi pitanje – koja je zgrada zelenija? Iako po pravilu većina pomisli da je prva, zelenija je zapravo ona druga koja je sva u staklu. A zašto? Prva ima zeleni krov, što jeste jedan od elemenata zelene gradnje koji treba primenjivati umesto standardnih ravnih krovova zbog ogromnih benefita o čemu bi takođe naš član - predstavnik Nemačke kompanije argumentovano obrazložio. Druga zgrada zato što je implementirala sve ono što karakteriše zelenu gradnju. Tretirana je kroz životni ciklus kao prvom od standarda. Ugrađen je obnovljiv izvore energije (bilo da je u pitanju fotovoltaik, termalna energija ili kombinacija ova dva izvora). Potom primenjen je pasivnan sistem jer je zgrada orijentisana tako da koristi maksimalno prirodnu energiju sunca (kretanju sunca u toku dana). Tretira kišnicu. Rešen je sistem prirodne ventilacije.

 

Ali je isto tako fokus uvek i na ljudima – da imaju termalni, akustički, vizuelni komfor, ali i kvalitet vazduha koji je izuzetno važan. Kada Danci kupuju prostor, njima je na prvom mestu kvalitet vazduha (statistički podatak njihovog sektora nekretnina), pa tek onda cena, pogotovo kada je u pitanju komercijalni sektor. Jer ako imate adekvatan prostor koji je termički kvalitetan, koji ima kvalitetan prirodan vazduh, vizuelno dobro osmišnjen i dizajniran, odlično osvetljen, vi onda imate zadovoljnog i zdravog radnika. A ako imate zadovoljnog radnika on je produktivniji, ako je zdrav ne koristi bolovanje, što su dodatne uštede za poslodavca jer plata je najveći trošak svake kompanije.

 

 

Zelena gradnja, dakle, stavlja akcenat i na kvalitet života samog čoveka, ne samo na uštede i efikasnost objekta? 

 

Tako je. Zdravlje i komfor korisnika prostora (termalni, vizuelni, akustički i sam kvalitet vazduha) jeste ono o čemu zelena gradnja posebno vodi računa. Struka već o ovome vodi računa pri projektovanju, ali implementacija dodatnih inovativnih zelenih rešenja i izbora kategoriše ovo u standard zelene gradnje. Primera radi, ako gledamo bolnice, škole i vrtiće često se nedovoljno obrati pažnja na akustički komfor, a ispitivanja su dokazala da on ima veliki uticaj na korisnike prostora. Tako imamo učionicu u kojoj dete u zadnjem redu ne čuje jasno šta je nastavnik rekao, opada mu pažnja, čime se smanjuje stečeno znanje; ili imamo vrtiće u kojima graja dece ima negativan uticaj na vaspitače u zahtevanom vremenu rada. Nekada su dovoljne i minimalne intervencije npr. da se ugrade akustički apsorberi koje, jedna od svetski poznatih kompanija koja posebnu pažnju posvećuje održivosti, inače član SrbGBC, zastupa. Postavkom akustičkih absorbera dete u poslednjem redu potpuno jasno čuje sve i time kvalitetno prati nastavu.

 

Zdravlje je takođe sve bitniji element?

 

Kada je zdravlje u pitanju, insistira se na onome što nazivamo ekološki materijali, koji ne škode zdravlju korisnika prostora, nisu štetni za okolinu o čemu i naše Zakonodavstvo vodi računa. Ali za zelenu gradnju je jako bitno smanjenje emisije CO2 i GHG gasova (gasovi sa efektom staklene bašte). Standardna gradnja ovo pitanje ne tretira, ali kod zelene gradnje to je jedno od ključnih. Razmišlja se o tome šta će se upotrebiti kao energenti, jer su oni među najvećim emiterima CO2; od kojih materijala se gradi, ali i kolika je emisija štetnih gasova tokom same proizvodnje materijala od kojih se gradi, počev od eksploatacije sirovina, preko transporta, pa sve do finalne obrade i prodaje. Dakle, posmatra se emisija štetnih gasova kroz ceo taj proces, a ne samo emisija zgrade kao finalnog proizvoda. To je bitno jer zgrade po emisiji štetnih gasova već zauzimaju više od trećine ukupne emisije na globalnom nivou. Najnoviji podaci EU pokazuju da čak 36% emisije svih GHG gasova na godišnjem nivou potiče iz građevinarstva, a ako se ukalkuliše i tkzv. ECO2 (ugrađeni ugljenik) prethodno pomenut nastao u proizvodnji materijala onda se ta emisija podiže na više od 50%. Takođe 40% ukupne potrošene energije odlazi na zgrade, baš kao i trećina pijaće vode i 50% prirodnih resursa, što su izuzetno veliki parametri. A sve to direktno utiče na klimatske promene sa nesagledivim posledicama ne samo po naše zdravlje.

 

 

Koje još aspekte obuhvata zelena gradnja?

 

Obuhvata veliki broj aspekata koji mogu biti primenjeni. Obnovljivi izvori energije, sakupljanje kišnice koja se kasnije koristi kao tehnička voda, za zalivanje bašte i slično; postavljanje zelenog krova koji je veoma dobar termički izolator, ali ujedno i nadoknađuje zelenu površinu koja se uništi sa parcele na kojoj se gradi, pa se zelenim krovom to zapravo na neki način nadoknadi. Tako omogućujete i opstanak biodiverziteta tog lokalnog karaktera. Ali tu su i efikasni kućni aparati i termoizolacija objekta. Efikasni kućni aparati u smislu da se opredeljujemo za više energetske razrede, koji u startu jesu skuplji, ali štede dugoročno energiju. Tu je i pametno osvetljenje koje takođe štedi energiju. Termički dobra izolacija omogućava izuzetne uštede. Ali bez obzira na sve te prednosti i uštede koje ovi elementi zelene gradnje donose, nedovoljno se sve to koristi u praksi. A ako sve te stvari povežemo i digitalno, možemo i da pratimo i upravljamo svim tim aspektima na efikasan način i time uštedimo.

 

Utisak je da je veoma malo onih koji znaju da zelena gradnja obuhvata sve navedeno.

 

Ljudi nedovoljno znaju šta je zapravo zelena gradnja i nisu svesni da ona obuhvata veoma širok spektar onoga što može da doprinese jednoj novoj kulturi gradnje i života kojem svi moramo da stremimo, a to je održivost. Održivost koja je bitna zbog nas sada i zbog generacija koje dolaze. Zemlja nas ne treba, ali mi trebamo Zemlju. A ako ovim tempom nastavimo da ugrožavamo prirodu, nama će do 2050. trebati dve Zemlje da bi zadovoljile potrebe stanovništva, a dve Zemlje nemamo. Dakle, zelena gradnja ne podrazumeva samo "gradnju", već obuhvata široki pojas svega što može da doprinese održivosti. I tu ima puno segmenata. Da li će to biti ekološke kuće, da li će se to zvati pasivne kuće ili pametne kuće, sve češće govorimo i o pametnim gradovima, to sve potpada pod ono što generalno nazivamo zelenom gradnjom, a suština je za sve to ista, a to je održivost.

 

 

Građani se uvek pitaju koliko je sve to skupo, tj. da li zelena gradnja može da bude isplativa?

 

Ako gledamo kratkoročno, činjenica je da je zelena gradnja u startu skuplja. Koliko skuplja zavisi od toga koliko želite da budete zeleni. Da li ćete implementirati obnovljive izvore energije, koristiti fotoviltaik ili geotermalnu pumpu, ili ćete, pak, uzeti troslojna stakla ili možda postaviti takvu termoizolaciju da imate energetsku A klasu. Sve to košta. Povećanje cene o kojem se najčešće govori je oko 10%. Međutim, dugoročno gledano – uvek se isplati. A zašto se isplati? Na početku smo  pomenuli – energetski primer koji podrazumeva uključen obnovljiv izvor energije. Konkretno u startu ćete platiti skuplje uređaj koji će vam omogućiti tu energiju, koji će se za par godina isplatiti i nastaviti da vam obezbeđuje besplatnu energiju jer ne plaćate energent. Naspram jeftinijeg uređaja za standardni energent, ali energent koji plaćate nadalje sve vreme, godine i godine. Mislim da je tu ova jednostavna računica svima jasna. To je plastičan primer kako se analizira isplativost zelene gradnje.

 

Postoji li neki ilustrativan primer koji dokazuje da zelena gradnja može da bude i te kako dobra investicija?

 

Ima mnogo primera u svetu. A verovatno najbolji primer zelene zgrade je objekat The Edge u Amsterdamu - komercijalni objekat kompanije Deloitte. Bio je proglašen za najodrživiji objekat 2014. godine u svetu. Kompanija Deloitte ne ulaže ni u šta što joj se neće isplatiti za 10 godina. Ovaj objekat se isplatio za osam godina. Primer je dobar, jer je sveobuhvatan i kroz njega sve može da se sagleda. Prilikom investiranja, to je bio najskuplji objekat kompanije Deloitte u koji su ikada investirali. Objekat ima obnovljive izvore energije – termalnu i fotovoltaik, kao i primenjen pasivan sistem gradnje. Kad ga gledate s ulice, izgleda sasvim jednostavno. Čak interesantnije izgleda sa zadnje strane koja je okrenuta ka pruzi. To je urađeno upravo iz razloga primene pasivnog principa; blaga nagnutost na krovu prilagođena je kretanju Sunca i prikupljanju energiju (fotovoltaik); sa te zadnje strane imaju jedan centralni atrijum koji se ponaša kao dimnjak - omogućuje povlačenje zagađenog vazduha, diže ga na gore - vrši izmenu vazduha i obezbeđuje kvalitetan vazduh unutra, preciznije prirodan sistem koji ne troši energiju za svoj rad. Skupljaju kišnicu i koriste je kao tehničku vodu. Mnogo elemenata iz korpusa zelene gradnje je ugrađeno u ovaj objekat. Sve prostorije su opremljene senzorima koji prate razne parametre: temperaturu, vlažnost osvetljenost prostora, ali i izbor korisnika, a svi zaposleni povezani su preko mobilnog telefona na senzore u objektima kako bi se postigla što veća ušteda i efikasnost.

 

 

Možda deluje zastrašujuće to što ste vi stalno praćeni, ali vi na taj način definišete sve svoje potrebe. Dođete u svoju kancelariju i kažete ovde mi je pretoplo, osvetljenje mi je slabo, osunčanost mi je prejaka, unesete osnovne parametre koji vam odgovaraju i sve se to prati. Posle trećeg puta kada dolazite, sve se prilagođava vašem komforu i vašim potrebama. Čim napustite kancelariju, zna se da niste tu, automatski se smanjuje razmena vazduha, grejanje i slično. Taj objekat ne samo da se isplatio posle osme godine već je on sada najjeftiniji u održavanju. Znači, startovao je kao najskuplji, isplatio se za kraće vreme nego što su oni inače planirali, a sad im je u održavanju najjeftiniji objekat koji imaju. O tome koliko su zadovoljni objektom najbolje svedoči to što na lokaciji pored ovog objekta grade novi koji će biti čak deset puta zeleniji. Prvi je imao 2800 senzora, a novi će imati preko 10.000 senzora koji će pratiti sve, jer pametnim upravljanjem se još dodatno unapređuju standardi zelene gradnje.

 

               

 

U kojoj meri je zelena gradnja prisutna u Srbiji i da li se uočavaju pozitivni trendovi u poslednje vreme?

 

Srbija se sa novim investicijama polako pokreće barem ako gledamo komercijalni sektor. Imamo komercijalne i neke industrijske objekte koji su sertifikovani. Strane investitore ili korisnike koji dolaze sa već usvojenim standardima zelene gradnje (što je to kod njih normalno) pa ih onda i ovde primenjuju ili očekuju, tako da mi imamo pokretanje domaćeg tržišta u pravcu zelene i održive gradnje. Naš član, investitor i kompanija za razvoj nekretnina dobro poznaje prednost zelene gradnje što pokazuje sa svakim svojim novim objektom. Ako gledamo rezidencijalni sektor, tu smo slabiji. Imamo neke pojedince koji primenjuju određene standarde zelene gradnje, ali to je daleko od zadovoljavajućeg nivoa. Nije još razvijena potražnja kao u komercijalnom sektoru, niti su dovoljno regulisani svi parametri koji bi pružili adekvatnu podršku i omogućili motivaciju.

 

Nedavno smo objavili intervju sa Dušanom Peičićem iz kompanije XELLA u kojem se posebno potenciraju upravo aspekti koji su među ključnim za zelenu gradnju. Koliko su za naše tržište značajne kompanije poput XELLA koje izuzetno drže do standarda zelene gradnje?

 

Veoma su bitni takvi primeri za ceo svet, pa i za nas i za našu organizaciju Savet zelene gradnje Srbije čiji je kompanija XELLA član. Mi oko sebe okupljamo upravo ovakve lidere održivog razvoja; kompanije koje su društveno svesne i odgovorne. Bitno nam je da imamo takve kompanije koje dokazuju svoju opredeljenost ka održivom konceptu razvoja i samim tim kroz njihove primere mi širimo tu ideju i edukujemo. Dobar i pozitivan primer je najbolji za širenje informacija.

 

 

Šta prepoznajete kao posebno bitne elemente i vrednosti kod proizvoda kompanije XELLA koja je i član Saveta zelene gradnje Srbije? 

 

Prvo, koriste prirodne materijale, a samim tim taj materijal može kasnije da se reciklira ili da se ponovo upotrebi. Oni 70% tog materijala recikliraju već sada, a to je vrlo visok stepen. Cirkularna ekonomija, reciklaža i reupotreba su jedan od bitnijih ciljeva budućnosti i zelene gradnje. Ako imate proizvod koji je od prirodnog materijala, a onda imate vrlo visoko razvijenu svest kompanije koja je svesna da uzima prirodni resurs i ne baca ga nego se opredeljuje da ga reciklira, to je za nas pravi dokaz odgovornog ponašanja. Izuzetno je bitna i njihova usmerenost ka gradnji objekata koji imaju visok energetski razred, jer energetska efikasnost jeste jedan od parametara. Ako imate energetski dobar objekat, trošićete manje energije, a samim tim ćete imati manju emisiju CO2 i time ispuniti standard zelene gradnje.

 

Ako, pak, proizvode kompanije XELLA posmatram iz ugla arhitekte, moram da primetim da YTONG blokovi smanjuju širinu zida zbog svojih manjih dimenzija i tako mogu da povećaju unutrašnju površinu prostora što je veoma značajno za svakog investitora. I što je još važnije, vi sa tim blokom manjih dimenzija istovremeno dobijate izuzetna energetska svojstva čime ostvarujete dvostruku uštedu - i u prostoru i u troškovima za grejanje i hlađenje. 

 

Može li država da učini više da podrži i stimuliše razvoj zelene gradnje?

 

Mislim da ima volje, ima želje, ali nedostaje potencijala i snage da se to sprovede. U najnovijem Zakonu o građevinskim proizvodima je pomenut  "Life Cycle Assessment" i šta je ekološka deklaracija proizvoda, tj. kakav je taj proizvod prema životnoj sredini, kao i sama zelena gradnja, za sada samo kao preporuka. Mi se nadamo da će se ova tematika dublje i detaljnije razrađivati kroz neka buduća podzakonska akta, i da će s vremenom postati obavezujuće. Svakako da bi donosioci odluka mogli da stimulišu razvoj zelene gradnje nekim vidom podrške koja ne mora uvek da bude finansijska, već strukturalna u vidu nekih olakšica. Primera za to ima dosta. A kad to postane novi normal bićemo na pravom putu održivosti. Smanjićemo potrošnju resursa, vode, emisije CO2, zaustaviti porast temperature…